"One dobre svako voli ko svijetom ovim hodi.
Zavoliš li one loše, to nagradi će da te vodi."

Sufizam 2015/11

Sufizam

Cilj bloga je da pruži što više informacija o sufizmu generalno, a pogotovo ovde kod nas u Bosni i Hercegovini. InšAllah, koliko mi se dopusti toliko će i biti.

30.11.2015.

Hiliye-i-saadet - opis Poslanika s.a.v.s.


           Pejgamber a.s. bio je srednjeg rasta, bliže visočijem čovjeku. Ako bi stajao pored visokog čovjeka izgledao je malo visočiji, ako bi se našao između dva visoka čovjeka izgledao je malo viši od njih.A kada bi sjedio njegova su ramena izgledala daleko duža od ostalih (mudžiza). Izgledao je snažno, krupnih kostiju, prsa su mu izgledala lijepo složeno i sportska, imao je okruglastu krupniju glavu, otvorenog čela. Imao je crnu kosu malo valovitu i crnu bradu , crne krupne oči, duge kao polu mjesec obrve, zbijene i crne trepavice. Nije bio debeo ni mršav, a imao je glatke i lijepe obraze. Koža mu je bila mekša od svile, boje kao kada bi ružino crvena boja pomiješala se sa bijelom. Njegova mubarek usta su bila srednje veličine i jako lijepo složeni zubi kao snijeg bijeli, a svijetli kao biseri, prednji zubi su mu bili malo razmaknuti. Govoreći iz njega su izlazile tako čiste i svijetle riječi. Oblik njegovih  usta imao je takvu ljepotu koja se do tada nikada nije vidjela. Bio je vrlo zgodan. Brkovi su mu bili dugi do usana, a kada su prelazili sjekao ih je makazama. Njegova mubarek prsa i ramena su bila široka i izjednačena sa stomakom. Ruke, pazuhi i zglobovi bili su mu krupni i snažni, a šake su mu izgledale krupnije, ali mekše od pamuka. Prsti su mu bili dugi i složeni, a dlanovi širi. Noge su mu bile krupnije, a tabani mu nisu bili ravni.

            Na pijesku njegovi se tragovi nisu primjećivali, ali kada bi stao na kamen bio bi mu mehak kao tijesto i gdje bi prošao ostavio bi trag sa udubljenjem prstiju. Od vrata do prsa i stomaka imao je lijepo složene dlake. Imao je jako dobar sluh i vid. Što niko nije mogao da vidi, on je vidio, što niko nije mogao da čuje, on je čuo. A kako je vidio ispred sebe tako je vidio i iza sebe (mudžiza). Na leđima između dvije plećke imao je muhur - pečat pejgamberski. Bio je posljednji pejgamber. Kada bi  gledao na jednu stranu i tijelo bi okrenuo prema toj strani. Pretežno je ispred sebe gledao. Gledajući u jednog čovjeka više puta bi gledao u krajeve njegovih očiju. Kada bi hodao gledao bi ispred sebe i išao je srednjim hodom, ali ako bi neko s njim išao izgledalo je kao da oni za njim trče. Njegova koža i znoj su jako mirisali na ružu, a i ono sve što je iz njegovoga tijela spadalao mirisalo je na ružu. U datom momentu kada bi ga neko pogledao bojali su se njegove snage, moći. A kada bi s njim sjeli razgovarati i kada bi se upoznali vidjeli bi da je prepun ljubavi i milosti.

            Oni koji su vidjeli Resulullaha, rekli su: " Mi do sada, a ni poslije, nismo vidjeli ovakvu osobu i mi smo nesposobni da o istini, njegovom izgledu bilo šta kažemo". Kada bi se smijao, smijao bi se iz straha prema Allahu dž.š. i ljubavi prema Allahu dž.š. da bi mu samo suze potekle. Bio je vrlo saburli, mehkog srca, osoba koja oprašta, halalio je  učinjenim greškama. Izgledao je vrlo stidan. Nikada nije počinjao sa vikom, a to nije ni volio. Kada bi neko govorio krupnim glasom na njegovom bi se mubarek licu iskazivala nevolja prema tome. Ničije riječi nije prekidao, saslušao bi do kraja. Nije imao svoje posebno mjesto gdje je sjedio već bi našao mjesto i tu bi sjeo. Koga god bi ugledao nastojao bi da prvi nazove selam, a skim bi se susretao nastojao bi da prvi ruku pruži, čak i maloj djeci je selam nazivao, mnogo ih je volio i rukom bi ih po kosi mazio. A na Allahovome putu bio je jako hrabar i odlučan. Tamo gdje niko nije imao hrabrosti da ide on je išao. Nikada u životu na njega nije stala muha niti je nuždu izvršila. Kada bi želio da uhvati neku životinju ta životinja nikada nije bježala od njega, odmah se predavala. Kako su ga voljeli ljudi tako su i životinje i brda i kamenje, sve je u njega bilo zaljubljeno.

             Muhammed a.s. je rođen u Mekki 12. Rabiu-l-evvela u ponedeljak navečer pred sabah. Njegova majka Amina je rekal: " Kada sam rađala svoga sina u jednom momentu se zid kuće raspolovio i takva je svjetlost zasijala da sunce i sunčani zraci bi se izgubili i nebesa i zemlja i kompletna vasiona su se utopili u to svijetlo. Pokazao mi se istok i zapad. Tri zastave jedna na istoku, jedna na zapadu i jedna nad Kabbom. U moju kuću meleki su dolazili u safovima i kao oko Kabbe tavaf činili. Hurije su dolazile u grupama i čestitale mi govoreći ovo dijete je gospodar vasione, ovaj nimet nije ni jednoj majci dat. Blago se tebi, ovom djetetu daj ime Muhammed. Bijela ptica sa svojim krilom po leđima je protrljala i tad se rodilo to svijetlo vasione, Muhammed. Potpuna čista svijetlost i snaga očiju su blistali kao i prsa. Na ovaj svijet je došao osunećen, a sa čitavim rađanjem cijela vasiona se sa svijetlom stopila. U ovakvom posebnom stanju sam se izgubila, a poslije toga sam ponovo sebi došla i vidjela i da su i hurije i meleci otišli, nema nikoga i u tom trenutku tražila sam sina i vidjela da i njega nema. Začuđena sam ostala, da ga nisu hurije uzele i odvele, u tom razmišljanju sam bila, na kraju kada sam ustala da ga potražim u čudu sam ostala. U ćošku kuće, okrenuo se prema Kabbi pao na sedždu i Allahu zahvalu čini, podignutog prsta izgovara La ilahe ilellah i još nešto govori, ali se nije moglo razumjeti. Svoje sam uho dobro primakal njegovim ustima i čula sam njegove riječi. "Ummeti ja Rabbi ummeti" (Ja Rabbi oprosti mom umetu i nemoj ga stavljati na muke). Dijete tada uzela i Allahu sam zahvalu činila.

             Našem voljenom pejgamberu nebesko ime je Ahmed, a zemaljsko Muhammed. Njegovom ocu ime je Abdullah, a majci Amina, dedi Abdulmutalib, iz plemana Kurejša, iz Hašimi potomstva. Bio je jedan od najljepših, najpoštovanijih i najčišćih arapa. Koliko god ima lijepih naravi Allah dž.š. mu je dao, a koliko god u Kur'anu ima visokih i lijepih ahlaka njemu su data, a njega je posalo da usavrši ahlak.

Tekija Mesudija, Kaćuni, 12. Rabiu-l-evvel, 1433./24.Janura, 2013.



Turban Pejgambera a.s.
Turban Pejgambera a.s.


Hz. Muhammed s.a.v.s.  sablja
Hz. Muhammed s.a.v.s. sablja


13.11.2015.

JAH

"Illahi ente maksudi ve ridake matlubi."

Moj Bože, Ti si moj cilj i Tvoje Zadovoljstvo je ono što tražim!

11.11.2015.

TRI KORAKA DO ISTINE

 Prema jednom rivajetu koji se prenosi putem nekoliko pouzdanih lanaca prenosilaca, pitao je Hz. Alija, k.v., Resulullaha, s.a.v.s.: “Ja Resulallah, koji je put Allahu najbliži, Njegovim robovima najjednostavniji a kod Allaha najefdalniji?.”

Hz. Resul, a.s., je odgovorio: “Ja Ali, budi ustrajan u zikrullahu.”

Hz. Alija, k.v., reče da svi ljudi čine zikrullah.

Onda Hz. Resul reče: “Ja Ali, Sudnji dan neće doći sve dok na licu zemlje ne bude više nikoga da govori ‘Allah’.”

Hz. Alija, k.v., potom upita, “Kako ću ja zikr činiti, o Božiji Poslaniče?”

On mu odogovori: “Zatvori oči i slušaj šta ću ti reći tri puta, onda ti to ponovi, a ja ću slušati.” Onda on ponovi tri puta zatvorenih očiju La ilahe ill'Allah, i Hz. Alija učini isto.

TALKIN I BEJAT

Gornja predaja je u stvari kratki prikaz javne inicijacije Hz. Alije, odnosno uvođenje Hz. Alije u zikr. Od tada pa do danas u nekim tarikatima očuvan je ovakav način uvođenja kandidata (murida) i zove se talkin. Šejhovi kažu da nema kapije ulaska u Allahovo prisustvo osim kapije zikra, te je stoga zikr vilajetska menšura (edikt svetosti). Rečeno nam je da je derviš pola evlija jer se trudi i ustrajan je u zikru. Kada se govori o bejatu, postoje dva načina primanja i davanje bejata. Prvi je način na koji su ashabi dali svoj bejat Resulullahu, s.a.v.s. “pod drvetom”, odnosno način na koji su Medinlije dali bejat (prisegu) Hz. Pejgamberu, s.a.v.s., u Akabi i pod drvetom povodom Bejatu-r-Ridvana. Stavili ruke ispod Hz. Pejgamberove, a.s., ruke i zakleli se na vjernost, o čemu se govori i u Kur’anu Časnom u suri Feth, 10, “Oni koji su ti se zakleli na vjernost - zakleli su se, doista, na vjernost samom Allahu - Allahova ruka je iznad ruku njihovih. Onaj ko prekrši zakletvu krši je na svoju štetu; a ko ispuni ono što se obavezao Allahu, On će mu dati veliku nagradu.” i “Allah je zadovoljan onim vjernicima koji su ti se pod drvetom na vjernost zakleli. On je znao šta je u srcima njihovim, pa je spustio smirenost na njih, i nagradiće ih skorom pobjedom.” (Feth, 18).

Ovu vrstu davanja bejata koriste neki tarikati, naročito oni koji su rasprostranjeni po Sjevernoj Africi kao što su Šazilije. Kod nas, na Balkanu, naročito u BiH, najčešće se koristi način na koji je Hz. Pejgamber podučavao Hz. Džibrila, a.s., o islamu, imanu i ihsanu. Poznata predaja o događaju u kojem je Džibril, a.s., u insanskome suretu, došao pred Hz. Pejgambera, s.a.v.s, na očigled prisutnih ashaba, sjeo pred njim i stavio svoje ruke na Mubarek, s.a.v.s, stegna, pa pitao šta je islam, šta je iman i šta je ihsan. Za ova tri pojma vezuju se i tri jekina: 'ilmu'l-jekin, 'ajnu'-l-jekin i hakku'l-jekin.

Allah dž.š., kaže, “I čini ibadet Allahu dok ti ne dođe jekin (ubjeđenje)” (Hidžr, 99)

Čitav hadis koji prenosi Muslim u svom Sahihu, glasi ovako: Veli Omer ibnul-Hattab: "Jednog dana sjedismo mi kod Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kad se pomoli prema nama čovjek u sasvim bijelu odijelu, sasvim crne kose, ne vidi se na njemu trag putovanja i ne pozna ga niko od nas; dok sjede do Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i prisloni svoja koljena uz njegova, a stavi svoje ruke na njegova stegna i reče: "Muhammede, izvijesti me šta je Islam."

Reče Božiji Poslanik: "Islam je da svjedočiš da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Božiji Poslanik; da obavljaš namaz, da daješ zekat, da postiš ramazan, i da hadždž činiš Kuću (Kabu), ako mognšs do nje doći."

Onda reče onaj nepoznati čovjek: "Istinu veli.š"

Kaže Omer: "Mi mu se začudismo, pita ga a onda mu veli: "Istinu govoriš" (kao da zna).

Iza toga reče taj čovjek: "Izvijesti me šta je iman."

Reče Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Iman je da vjeruješ u Boga, Božije meleke, u Sudnji zadnji dan, i sudbinu dobra i zla."

Veli nepoznati čovjek "Istinu govoriš. Izvijesti me šta je dobročinstvo."

Reče Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Dobročinstvo je da robuješ Bogu kao da Ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš On tebe vidi."

"Istinu veliš" - reče nepoznati čovjek i reče: "Izvijesti me kada će Zadnji čas (ovom svijetu)."

Reče Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Onaj koga pitaš o Zadnjem času nije mu više o njemu poznato nego tebi koji pitaš."

Reče nepoznati čovjek: "Pa izvijesti me o predznacima Zadnjeg časa."

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: "Predznaci Sudnjeg dana su da robinja rodi svoju gospodaricu i da vidiš gole, bose, siromašne čobane da se nadmeću u gradnji zgrada."

Veli Omer: "Zatim ode nepoznati čovjek, a nakon toga reče mi Božiji Poslanik: "Omere, znaš li onoga što me je zapitkivao?"

Ja rekoh: "Bog i Božiji Poslanik najbolje znaju." Onda reče Božiji Poslanik: "Ovo je Džibril, došao vam je da vas poduči vašoj vjeri."

 Važno za one koji žele biti ehl-i tarik, da poznaju ove gore navedene tri defincije robovanja i spoznaje, i da donekle razumiju njihovu etimologiju. Šejhovi su dali i prijevod gore navedene tri definicije na turskom jeziku koji može nama biti od pomoći:

Bilmek – Znati

Bulmak – Pronaći

Olmak – Biti

 Nije dovoljno samo spoznati okus oraha, poslije i pronaći ga, već potrebno je postati orah. Cilj je biti, postati, time što se umre prije smrti, a kako postati? Prolazeći kroz faze, takve faze podrazumijevaju ostavljanje sopstvenih želja i utapanje svojih želja u Allahovoj uzvišenoj želji (Iradet-i Kulli) . Ovi prolazi (kapije) se zovu terkovi (ostavljanje), a ima ih četiri time što je četvrti posljedica trećeg. Zato u veliki broj tarikata na šejhovskim tadžovima ima četiri polja ili takozvanih terkova.

Terk-i Dunja (Ostavljanje dunjaluka) - Šerijat (put nefsa, za tijelo)

Terk-i Ukba (Ostavljanje ahireta) – Tarikat (put srca, za narod)

Terk-i Hesti (Ostavljanje svega stvorenog) – Hakikat (put ruha, za dušu)

Terk-i Terk (Ostaviti ono što je ostavljeno) – Marifet (posljedica Hakikata, za Hakka Uzvišenog).

 

Iz gore navedenog hadisa je jasno da čovjek ukoliko ne upotpunuje svoj ibadet i spoznaju, vrši obaveze samo jednog dijela to jeste trećinu ili dvije trećine svoje vjere. Zato sufije ovu podijelu ibadeta definiraju na tri načina:

1.) Ibadet: Rob vrši sve ibadete radi Allahovog zadovoljstva tako da bi se spasio od vatre džehennemske i skrasio se u Džennetu (Islam)

2.) Ubudijet: Rob vrši sve ibadete radi Allaha, a da ne traži nagradu za to (Iman)

3.) Ubudet: Rob vrši sve ibadete jer je svjestan stalnog Allahovog pomatranja, i da nikad Mu ne može dovoljno biti ni zahvalan ni predan. (Ihsan).

 UVOĐENJE U TARIKAT PO NAKŠIBENDIJSKOM-HUSEJNI USULU

 Uvođenje u Nakšibendijskom Tarikatu se vrši tako da simbolizira gore navedeni hadis-i šerifa o Islamu, Imanu i Ihsanu. Kada je kandidat spreman za stupanje na duhovni put, odnosno uvođenje u tarikat, šejh izabere dvojcu iskusnijih derviša koji će kandidata dovesti pred šejha. Šejh sjedi na sedždžadi leđima okrenut prema kibli (gleda u džemaat). Derviši dovode kandidata i držeći ga pod ruku nazivaju prvi selam, Esselamu alejkum ja ehle'š-šerijat, na što šejh odgovara, Ve alejukumu's-selam ja ehle šerijat. Desnom nogom zajedno kandidat i šahidi (derviši svjedoci) korače naprijed i stanu opet na nijaz nazivajući drugi selam, Esselamu alejkum ja ehle't-tarikat. Na to šejh uzvrati na selam. Sva trojica ponovo zakorače jedan korak, stanu i nazivaju treći selam, Esselamu alejkum ja ehle'l-marifet, i na ovaj selam šejh uzvrati. Nakon toga kandidat i svjedoci sa tekbirima sjednu pred šejha tako da kandidata dodiruju koljena šejha. Budući derviš stavi ruke na šejhova stegna ili koljena a šejh svoje na dervišova koljena ili stegna. Ova tri koraka i sjedenje pred šejhom, očigledno, su usko vezana za gore pomenuti slučaj sa Hz. Džibrilom, a.s. Dok se uče tekbiri šejh uči, najprije u desno, a potom i u lijevo uho derviša određenu dovu kojom moli Allaha, dž.š., da nurlejše svaki dio bića toga murida. Iza toga šejh počinje zikr sa “Bismillahi ve bitevfiki llah, bihidajetillah ve bi inajetillah, ve bi šefaat ila resulillah, ve bi himmetil vesileti pirina šah Muhammed Behauddin en Nakšibend kaddasa Allahu sirrehu, ve bi idžazeti muršidina, ve bi šehadeti halkillah, fealam ennehu la ilahe ill’Allah.” Derviš oponaša šejha u zikru, a isto čine i svi prisutni. Ovaj javne inicijacije veže se za gore pomenuti slučaja u kojem je Hz. Muhammed, s.a.v.s., zikru podučavao Hz. Aliju. Po završetku zikra, šejh često muridu daje da pije tri gutljaja vode, šerbeta ili čak vode sa malo soli unutra, što zavisi od toga šta je šejh vidio u svom muridu, da li treba još nešto da “prelomi”. I ovaj slučaj pijenja šerbeta vezano je direktno sa Hz. Alijom kada mu je Pejgamber, a.s., poslije hutbe na Gadir Hummu dao da pije slatko šerbe iz jedne posude. Na kraju se uči opća dova za novog murida i sve prisutne. Murid će onda dobiti pisanu inabu u kojoj stoje šejhove jasne instrukcije u vezi dnevnih obaveza, učenja i slično.

Inaba je svakom dervišu vadžib, jer Allah, dž.š., kaže:

“Ve enibu ila Rabbikum ve eslihu lehu...” -“Vratite se vašem Rabbu i pokorite se Njemu” (Ez-Zumer, 54)) , što znači da je inaba izvjesna povratnica, vraćanje iz kufra u iman ili vraćanje od grijeha u pokornost.

šejh LUAN STRINIĆ

Preuzeto iz KELAMU‘L ŠIFA‘ br.26-27, Februar 2011.

 

“Hasbunallahu ve ni’mel vekil”
“Hasbunallahu ve ni’mel vekil”


10.11.2015.

Život hzr. Fatime

Život hzr. Fatime i refleksija na život savremene muslimanke

 

Bismillahirrahmanirrahim

Esselamu alejkum poštovane i drage sestre!

Velika mi je čast ukazana da danas sa ovoga mjesta kažem ponešto o životu hazreti Fatime i o mom pogledu na muslimanku današnjice. Organizatorice su postavile pitanje da li se ta slika muslimanke danas može uklopiti u principe po kojima je živjela hazreti Fatima. Ja bih na početku pitala sve nas, je li iko uspio izliti more u potočić? Naravno da nije. Allah, dž.š., je tako odredio i hvala Mu na takvom rasporedu! Neka more ostane more i neka huči svom svojom jačinom, a potočići neka i dalje tiho žubore svojim tokom.

Krenula bih sa ovim svojim skromnim izlaganjem uzevši dva kur'anska ajeta koja su objavljena u suri Insan/Dehr u kojima Allah, dž.š. kaže; 

U ime Allaha Milostivog Samilosnog: „I hranu su davali, mada su je i sami željeli; siromahu i siročetu i sužnju. Mi vas hranimo samo radi Allahovog zadovoljstva, ne želimo od vas ni priznanja, ni zahvalnosti.“(Insan/Dehr, 8.i 9.)

Sebebi nuzul, razlog zbog kojeg su objavljeni navedeni ajeti je sljedeći: hazreti Alija, hazreti  Fatima, hazreti Hasan i hazreti Husejn su postili i pošto su postavili iftar da se omrse, na njihova vrata je zakucao siromah i zatražio nešto hrane. Svoj iftar su dali siromahu. Ta hrana koju su dali bila je sve što su imali u kući tu noć. Prenoćili su gladni. Sljedećeg dana su opet postili i kada su postavili iftar, naišlo je siroče, te su njemu dali prednost nad sobom. Opet su prespavali gladni, jer u kući više nije bilo ništa za jesti. Treći dan u vrijeme iftara naišao je sužanj, pa su i njemu dali hranu koju su za sebe pripremili, te po treći put zanoćili gladni. A od koga su oni tražili nagradu za ovo što su oni uradili? Oni su tražili samo Allahovu bliskost i Njegovo zadovoljstvo.  

Otuda ilahija koju sam uzela kao osnovnu ideju za današnje izlaganje, a kao što znamo ilahije su ilhamom od Allaha inspirisane pjesme koje su inače svojevrsni komentari Kur'ana. Poslanikova, a.s. Časna porodica, posebno lik hazreti Pejgamberove, a.s. kćeri - hazreti Fatime, čest je motiv opjevavanja i te pjesme govore o njenom životu, skromnosti, darežljivosti i ostalim njenim vrlinama. Jedna od njih zabilježena je u većini medžma koje su kružile i danas kruže, havala Bogu, po bosanskim tekijama. Pošto ja nisam učač, ja ću vama ovom prilikom pročitati tekst ove ilahije.

Ah Fatima, vah Fatima

 Ah Fatima, vah Fatima

O izvoru sreće, hej Fatima

Na kapiji prosjak zove

Zalogaj u grlu staje.

Vi svoj dio odvojite

Svoj ću dio njemu dati

Vodom ću se iftariti

I ponovo zapostiti.

Hasan, Husejn se zgledaše

Oči suzom proplakaše

Jest nećemo, tad rekoše,

Hej Fatima, smiluj im se.

Već tri dana ne jedoše

Hrane čak ni ne vidješe

Teško nam je ne rekoše

O izvoru sreće, hej Fatima.

Strpi se, veli Alija

Što si na dunja patila

Ako Mustafa upita

Nemoj se tužiti Fatima.

Jakom hranom vas ne hranih

Niti dobro vas odjenuh

Tebi hizmet ne učinih

O izvoru sreće, hej Fatima.

Fatima veli: Alija

Svaka ti riječ je ispravna

A znadeš i ti Alija

Da ja ne volim dunjaa.

Dunja-kuća rad vječnosti

Reknem Allah, oko suzi

Djeca svijest izgubila

Posrami se tad Fatima.

Donesi mi jedan kamen

Na želudac da ga stavim

Da niko ne zna kako sam

Da se od bola previjam.

Rušdi veli: hal moj vidi

O njem pisah na listove

Istinitoga je odredba

Ne tuži se, oh Fatima.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Na pitanje - da li se život današnje muslimanke može uklopiti u principe života hazreti Fatime mogu odgovoriti jedino pitanjem: Koja majka bi danas dozvolila da svoju djecu i svog muža ostavi bez hrane tri uzastopna dana da bi nahranila nekog drugog? Koji muž i koja djeca bi se mogla strpiti na ovom iskušenju? U našem modernom društvu gdje su nefsovi napuhani kao što su i tijela, ovako nešto uraditi izgleda nemoguće. Hazreti Fatima je primjer žene koju na žalost i muslimani ne uzimaju u obzir i sve više zaboravljaju.

Da li danas ima još neko da stavi kamen na stomak zato što je gladan jer je hranio onoga ko je bio u potrebi? Kod nekih derviških redova postoji još uvijek simbol tog kamena koji se zove teslim taš, ali ostao je samo simbol bez prakse. Nije  džaba rečeno, da će preseliti prva poslije Pejgambera, a.s. ona žena koja ima najduže ruke. Gdje su današnje duge ruke žena? U kojem domenu svakodnevnog života žene uzimaju kao primjer hazreti Fatimu? Da same sebi odgovorimo, možda ni u kojem. Zašto? Prevladalo je materijalno nad duhovnim i to odmah po preseljenju Pejgambera, a.s.

Nije džaba hazreti Fatima ostavila ovaj svijet samo poslije šest mjeseci od preseljenja hazreti Muhammedovog, a.s. Skrhana od boli zbog stanja ummeta, a ne zbog preseljenja njenog oca. Duše su uvijek blizu jedna drugoj. Zar mi sumnjamo u to da je ona mogla dalje kontaktirati sa njezinim ocem, a.s.?  Da li je njezin iman bio toliko plitak da nije mogla da izdrži da bude tjelesno bez oca? Naravno, nije. Hazreti Fatimu je boljelo stanje ummeta i vidjela je u kojem pravcu ide. Ovo stanje današnjeg našeg ummeta je rezultat duhovnog stanja naših predaka. Mi živimo u ovome vremenu, ali nosimo breme posljedice duhovnog stanja naših predaka.

Puno se govori o sunnetu, puno se govori o vanjskim obilježjima islama, a posebno kod žena. Ali šta traži od nas jedna Fatima? Šta traže sve svete žene koje su bile i koje su danas na ovome svijetu? Traže Ljubav. Sve stvari koje radimo, radimo iz ljubavi. Na žalost, kod većine žena današnjice prevladava ljubav prema materijalnom, a ono kur'ansko: „Mi vas hranimo radi Allaha“, je potpuno potisnuto. Hazreti Fatima je plakala kada se udavala za hazreti Aliju. Mnogi historičari taj njen plač obrazlažu na različite načine. Neka uzme svako prema sebi objašnjenje. Ja sam izabrala ovo: na dan vjenčanja sa hazreti Alijom, hazreti Fatima je mnogo plakala. Hazreti Muhammed, a.s. joj je rekao nastojeći da joj pruži utjehu: „Ja sam te dao po naredbi Allahovoj najboljem čovjeku.“ Ona, hazreti Fatima odgovori: „Ne plačem ja Resulullah zbog toga, nego se bojim da ti neću moći učiniti hizmet kako treba.“

Koliko nas danas zna šta je hizmet? I kome sve možemo hizmetiti da bi stekle Allahovo, dž.š., zadovoljstvo? Na malim nama, bezazlenim stvarima padamo i na ovom ispitu. Koliko nas žena se sastaje samo radi Allaha? Koliko nas žena je hranilo nekoga na uštrb svoje porodice? Već smo se to prije pitali, a možda to neka od dobrih žena i radi - hrani nekoga ko je sigurno više gladan nego ona – ali vjerovatno nema jednog „hazreti Aliju“ pored sebe da se strpi na tom njenom činu dobra. Nema potomstvo kao što su bili hazreti Hasan i hazreti Husein koji su rekli, 'majko ti daj onome kome treba mi ćemo se strpiti.'

Maloprije sam spomenula da svete žene traže Ljubav. Često čujemo da se one prave ljubavi rijetko dese. Ja se ne bih složila s tim. Jedna istinska vjernica zna šta je prava Ljubav. One sumnjičave ne znaju u biti pravu adresu Istinske Ljubavi, pa ne znaju gdje da je traže. Možda će ova hikaja koja se veže za hazreti Fatimu pomoći da pronađu mjesto gdje prava Ljubav stanuje.     

U hikaji se prenosi ovako: Jednog dana je hz. Pejgamber, a.s., pitao hz. Aliju:  „O Alija!  Da li voliš Allaha?“  „Da, Ja Resulallah,“ odgovori hz. Alija.  „Dobro, a da li voliš mene?“, upita hz. Muhammed, a.s.  „Da, Ja Resulallah,“ odgovori hz. Alija.  „A, da li voliš svoju ženu?“  „Da, Ja Resulallah,“ odgovori hz. Alija.  Ponovo ga je hz. Pejgamber upitao: „A, da li voliš svoju djecu?“  „Da, Ja Resulallah,“ odgovori hz. Alija.  „Pa dobro, kako ih možeš sve u jednom srcu čuvati?“, zapita hz. Pejgamber, a.s. 

Ovo pitanje iznenadi hz. Aliju, koji se zbuni i ne reče ništa. Tako se rastaviše, i u tom halu hz. Alija dođe kući.  Kada ga je hz. Fatima vidjela u stanju zabrinutosti upita ga za razlog tome, pa mu reče:  „Ovo tvoje razmišljanje nije zbog dunjalučkih stvari, jer tebi to ne priliči.  Ova tvoja zabrinutost je zbog Rahmaniskih briga, ispričaj mi pa ćemo zajedno tražiti rješenje.“ 

Tako je hz. Alija ispričao čitav dijalog između hz. Pejgambera, a.s., i njega.  Hz. Fatima se nasmiješi i odgovori mu:  „O Alija, ti mom babi idi i reci:  'Jedna osoba voli Allaha svojim umom (akl) i dušom (ruh).  Svoga Pejgambera voli sa svojim srcem (kalb).  Ženu voli svojim egom (nefs).  A svoju djecu voli sa suosjećajnošću (šefakat).'“

Hz. Alija prihvati ovaj odgovor sa radošću i ode hz. Pejgamberu, s.a.v.s, da mu ga prenese.  Kada ga je hz. Pejgamber, a.s., čuo, osmjehnuo se i rekao:  „Ova ruža koju si mi dao je otkinuta iz stabla Nubuvveta.“

Put je jasan. Sistem i način života su jasni. Na nama je da izaberemo, da li želimo biti kao velika hazreti Fatima ili želimo biti među onima na koje se ona naljutila? Sve ovisi o nama, da li ćemo ukrotiti ovaj naš nefs (ego) ili da li ćemo njemu robovati? Da li ćemo jahati magarca ili će magarac nas jahati?

Hajde da napravimo anketu među nama koje smo danas ovdje da li bi iko, ali iskreno da kaže, postupio kao hazreti Fatima da mu neko bahne na vrata. Koliko puta nam bahnu Romi na vrata! I koliko puta ih odbijemo! A ne znamo možda među njima bi mogao bahnuti hazreti Hidr! Pa ko hoće neka vjeruje, a ko neće neka ne vjeruje. 

Zašto sam spomenula ovaj dio ajeta, ko hoće neka vjeruje, a ko neće neka ne vjeruje. Toliko smo se materijalizovali i kao muslimani da mnogi od nas istinski i ne vjeruje da hazreti Hidr postoji. Isto tako većina nas ne može da podnose istinu o životu hazreti Fatime.

Molim Allaha, dž.š., da nas počasti da budemo bar praška pod nogama hazreti Fatime!  

 

Sabina Strinić Voloder

Novinarka

Pazarić, 6.4.2015.

Literatura: - Kur'an, a.š.; - Olakšani komentar Kur'ana - Ibn Džuzejj El-Kilbi El-Endelusi; - Hazreti Peygamber'in Sirri Hazret-i Fatime a.s. - Fatma Šadiye hanum; - Tarikatski časopis Kelamu'l Šifa' broj 12; - Hazreti Fatima - Ahmed es-Sajih el-Husejni

07.11.2015.

KOMENTAR HADISA O EDEBU

 

 

Šta je edeb? To je vaspitanje, dobar odgoj, lijepo
ponašanje, odmjerenost i prefinjenost u
svim postupcima. Ovaj termin ima još mnoga
značenja. Sažeto, suštinski govoreći o edebu
možemo reći da postoji unutarnji i vanjski edeb.
Vanjski edeb jeste okrenutost čovjeka prema
vanjskim stvarima koje ga okružuju, prema
postupcima i kretanjima prema njima koja se
pokazuju, a unutarnji edeb jeste naš unutarnji
svijet i unutarnji postupci koji su u samim nama,
odraz duše, srca i razuma koji čovjeku daju unutarnju
ljepotu i zadovoljstvo prema onome što
im je Allah dao, i obrnuto da Allah bude zadovoljan
s njima.
Prije nego što detaljnije objasnim ove dvije
vrste edeba, da vidimo šta hazreti Pejgamber,
s.a.v.s., kaže o edebu – lijepom odgoju:
„Lijep odgoj – edeb, je najvrijednije nasljedstvo
koje roditelj može ostaviti svome djetetu.“ U
drugom hadisu se kaže: „Najveća sadaka koju
može jedan otac svome djetetu da ostavi jeste
odgoj – edeb.“ (Tirmizi)
Kada je riječ o edebu dobro bi bilo spomenuti
još jedan hadis Poslanika, s.a.v.s., koji kaže:
„Mene je Allah odgojio, na najbolji način
podučio, dao mi mekam ahlaka i da budem od
onih koji opraštaju.“ O ovom isto kazuje Časni
Kur'an, u suri Al-A'raf, 199. ajet,: „Ti sa svakim
– lijepo!, i traži da se čine dobra djela, a neznalica
se kloni!“
Kada ulazimo u tekije, džamije i neke druge
islamske institucije, pa čak i u neke porodične
muslimanske kuće, zapazit ćemo na zidu levhu
sa ispisom: „Edeb, ja Hu!“, mada je najčešće
susrećemo u tekijama. Ona nas upućuje i
podsjeća na lijep edeb i bitnost lijepog ponašanja,
a oni koji nisu takvi poziva ih da budu edebli
(odgojeni) i da razmišljaju koliko je edeb bitan.

VANJSKI EDEB

Vanjski edeb jeste nefs, zadovoljstvo i prohtjevi,
a unutarnji edeb je srčani i udaljenost od svih pohvala.
Edeb se sastoji od tri harfa e, d, b, -ا ,ﺏ,د,
koji simboliziraju na: e – eline, d-diline, b-beline.
To po prilici znači da čovjek treba da bude
čvrst, upravlja i ima kontrolu nad svojim eline
rukama, diline - jezikom i beline - tjelom. Vanski
edeb ili zahiri edeb jesu svakodnevne potrebe
koje čovjek ima, a obuhvata široki pojam kulture
i odgoja čovjeka, prožet kroz vjeru, tesavvufsko
razmišljanje i ponašanje. Tako prilikom različitih
akcija sjedanja, ustajanja, pijenja vode, hodanja,
putovanja, ulaska i izlaska iz džamije, ulaska u
toalet, kod pozdrava - selama, trgovine, ulaska u
tekije i izlaska iz njih i sve ono u čemu se čovjek
nalazi u svakoj situaciji, postoje određeni propisi
edeba.

Izvor edeba jeste odgoj, prije svega kućni odgoj,
a uz to ide i školski odgoj, uticaj okoline, običaji.
Sve su to izvori na koji način se čovjek ponaša
i kako se njegov život odvija, što ima odraza ne
samo na ovaj svijet već i za budući svijet. Najbolji
odgoj, i za najbolji primjer odgoja imamo izvor
kod Poslanika, s.a.v.s. Allah, dž.š., nam naređuje
Časnim Kur'anom, u suri El-Hašr, u sedmom
ajetu: „...Ono što vam Poslanik da, to uzmite, a
ono što vam zabrani ostavite...“ Tako je Allah,
dž.š., Pejgambera, s.a.v.s., sa svim vrstama edeba
ukrasio, kako sa njegovim riječima, tako i sa
postupcima i najvećim ahlakom, i dao nam primjer
najboljeg odgoja, što vidimo iz Kur'ana, u suri
El-Kalem: „Ve inneke le'ala hulukin azim.“ – '...
jer ti si, zaista najljepše ćudi.'

U tesavvufu postoji simbolizam da je između
poda i tavana edeb. Zato se u svim tekijama nalazi
levha „Edeb, ja Hu!“ - Odgoji Bože. Tako, prilikom
nekih neodgovarajućih pokreta u tekiji ili
govoru, upozorava se sa riječju „Edeb, ja Hu!“.


Vanjski edeb i ponašanja u životu su ujedno i
odraz unutarnjeg edeba koji se itekako odražava
sa ljepotom duše i srca, koja je prožeta kroz
ponašanje.

UNUTARNJI EDEB

Unutarnji odgoj – edeb ili batin edeb je srčani
edeb, od svih pohlepa i pohvala udaljen. Izvor
unutarnjeg edeba jeste vjera u Uzvišenog Allaha,
dž.š. Čovjek uvijek treba da bude svjestan da se
nalazi pred Allahom, dž.š., i da ima stalnu vezu
sa Njim. To je stvar vjere i osjećaja koju čovejk
treba stalno kod sebe da oživljava i da drži živom,
da sa svojim pokretima bude edebli. Tako čovjek
treba da bude svjestan da ga Allah stalno gleda,
posmatra i odnos prema Njemu, postupci koje
čini da budu dostojni Njega, zbog toga što ga On
stalno posmatra. Treba znati da je Allah Najveći i
Najljepši, a čovjek kao rob, kojem pripada da se
ponaša skrušeno i lijepo u određenim mjerama,
propisima i na takav način treba da razmišlja.
Edeb je u tesavvufu jako bitan i posebno mjesto
zauzima zato je „tesavvuf sav od edeba, a i
edeb od tesavvufa“. Čovjek će sa ibadetima ući
u Dženet, a sa edebima u ibadetu Allahu, dž.š.,
će se uzdignuti. Cilj ibadeta jeste ne zaboraviti
Allaha i biti u prisutnosti sa Allahom, dž.š. A
suština prisutnosti kod Allah, dž.š., jeste u edebu,
jer edeb je i prisutnost. Unutarnji edeb se svakako
ogleda i na vanjski edeb, to jeste odražava se i
na vanjski edeb. Tako se srce sa onim unutarnjim
osjećajem i na tijelo odnosi.
Oni koji su sa visokim stepenom edeba, kod njih
nisu samo pokreti i postupci zastupljeni, nego su
njihovi nijjeti i srca u ispravnom stanju i stalno su
u popravljanju od zavisnosti, od nepodnošljivosti
prema nekom, loša razmišljanja o nekom. Ove
loše osobine ne postoje u unutarnjem odgoju,
unutarnjem edebu, a niti u tesavvufu. Suštinsko
značenje edeba jesu riječi „La ilahe ilallah.“ –
„Nema drugog božanstva pored Allaha,“, On je
Allah koji sve stvara, samo je Allah koji daje
svemu i život i pokret, a čovjek je samo jedan
prenosilac, jedno sredstvo za prenošenje ovog.
Zbog toga je edeb, nikoga ne uvrijediti i ne biti
povrijeđen. I jedno i drugo treba da se uskladi.

Edeb je kao tadž (kapa) kad staviš na glavu
možeš da ideš gdje god hoćeš.“ Ovdje se misli i
na materijalni i na duhovni odgoj, kada si odgojen
možeš da ideš na svako mjesto i na svakom mjestu
ćeš govoriti prema usulu (načinu ponašanja)
prema određenom mjestu i prilici. Jedna izreka
kaže: „Hodao sam i tražio ljude od irfana, a gdje
god sam došao govorili su o edebu „Edeb ja Hu,
ila edeb ila edeb.“
Na kraju da naglasim da se tesavvufsko poimanje
edeba dijeli na četiri dijela:
(1) Šerijatski edeb - to je ono što šerijat traži,
što je sunet Pejgambera, s.a.v.s., i po tome postupati,
bez čega se ne može i to je temelj edeba;
(2) Tarikatski edeb - tarikatske adabe
poštivati i primjenjivati;
(3) Marifetski edeb – kad je čovjek u strahu
da se nada ne traži od insana, nego samo od Allaha,
da nemaš takvo stanje da se plašiš i da nadu
tražiš od čovjeka ili bilo čega drugog osim Allaha;
(4) Hakikatski edeb - cijelo svoje tijelo Allahu
okrenuti, i sve iz svoga srca mimo Allaha
izbaciti.
Ehli tesavvuf ili ljudi od tesavufa znaju, kao
što smo prethodno rekli, da postoje dvije vrste
edeba: jedan je zahirski (vanjski), drugi batinski
(unutarnji). Zahirski edeb je namaz, post, zekjat i
drugi ibadeti, a batinski edeb jeste da se insan od
životinjskih svojstava koje postoje kod čovjeka
kutariše, oslobodi, očisti, da svoje ruke, jezik i
tijelo sačuva, a da se srcu okrene i iz njega sve
loše stvari izbaci, a samo Allaha i njegovo lice -
Džemal da gleda. Edeb je gdje god da pogledaš
da vidiš Allahovo Jedinstvo, ustvari to i jeste cilj
iskrenih vjernika, derviša.

Preuzeto iz Kelamu'l ŠIFA br. 26_27

prof.dr. ĆAZIM HADŽIMEJLIĆ

 

 

 

 

Sufizam
<< 11/2015 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
2930