"One dobre svako voli ko svijetom ovim hodi.
Zavoliš li one loše, to nagradi će da te vodi."

Sufizam 2016/03

Sufizam

Cilj bloga je da pruži što više informacija o sufizmu generalno, a pogotovo ovde kod nas u Bosni i Hercegovini. InšAllah, koliko mi se dopusti toliko će i biti.

30.03.2016.

Mevlana Dželaluddin Rumi kaže... 2. dio

 

Mevlana Dželaluddin Rumi kaže...

Povjetarac u zoru ima tajnu da ti kaže,
ne idi nazad na spavanje,

Moraš tražiti ono što stvarno želiš,
ne idi nazad na spavanje,

Ljudi idu naprijed i nazad preko praga vrata,
Gdje se dva svijeta dotiču,

Vrata su okrugla i otvorena,
ne idi nazad na spavanje,

Želio bi da te poljubim,
cijena ljubljenja je tvoj život,

Sad, moja ljubav trči prema mom životu,
viče "kavo cjenjakenj, hajmo' kupiti...",

Treba biti tragač, ali prije nego postaneš tragač,
treba postati zaljubljenik,

Ne možeš postati zaljubljenik ako imaš prljavštinu dunjalučkih privrženosti
Dunjaluk je ovdje ispred nas da nam pruži eksperimentalno znanje i razumjevanje
da je promjenjivo, prelazno stanje...

Smiji se, pjevaj, pleši, vodi ljubav, imaj djecu, stvaraj kuće, novac, i moć,
i opet u trenutku smrt ti odnese sve i ostavi te da drhtuljiš tresući se u strahu
i u konačnici utapaš se u nesvjesti....

Nemoguće je kušati božansko vino ljubavi ako nisi sreo šejha,
mistik Koji treba da postane najj, trščana flauta; taj mora postati prazan,
šupalj tada će sva poezija sva muzika da prođe kroz tebe

Ova Božanska ljubav okupira srce i um
i tada se čitav univerzum čini kao da je samo
virenje ljubljenog prema nama iza sunca, iza zvijezda i mjeseca,
cvijeća i drveća, mušaraca i žena, djece i starih

Kada se jednom ova Božanska ljubav ukorjeni u srcu, osoba postane preplavljena,
natopljena u ovom prelijepom iskustvu gdje um odlazi u zonu tišine

Cijeli univerzum tada pokazuje božanski ples ljubavi

Onaj koji se preda Gospodaru se zove sufi, a sufija uči zikr-
la illaha ill allah - nema stvarnosti osim Boga, postoji samo Bog

Zikr ima tri djela:
prvi dio je poricanje svega vidljivog
drugi je eksplozija u ličnosti,
i treći dio je izdisanje božanskog prisustva HU.

Sufija uči HU - Onaj koji je, Onaj koji je bio,
Onaj koji će biti...

Svijet postaje ništa više doli slika,
izvezena sa zlatnom niti na tapiseriji,
samo razigran dodatak

Pijan u ljubavi,
ašik zove u čežnji onoga koji boravi u srcu,
a čini se tako daleko

Niko ne želi džennet ako je cijena smrt
Niko ne želi besmrtnost ako je vrijednost smrt

Ali to je šta Ljubav je -- SMRT
Ali iz ovoga izniče uskrsnuće novog tebe - čistog, nevinog, budalastog od ljubavi
I sad pozivi srca dobivaju odgovor

Dok je ego živ, nema mogućnosti da se desi ljubav
Kada tama ega se raspuše zajedno sa čežnjom
Hitnost, potraga za istinom, ovo postaje moguće

Za Dželaluddina Rumija, to se desilo,
kada je Šems-i-Tabriz stigao i ukrao njegovo srce i um

Tada je ljubav ispunila ovaj vakum
Dok je neko pitao Šemsa, čija glava
je bil puna ideja i želja, on je rekao, reci mi o božanskoj misteriji.

Šems je rekao, ne mogu ti reći misteriju. Mogu reći ovu misteriju samo
nekome u kome mogu vidjeti sebe.
Ovu misteriju ću reći samo sebi.

Ne vidim sebe u tebi. Vidim nekoga drugog.
Um mora da se isprazni od svih privrženosti,
pohlepe, strasti, tame i zbog ovoga učitelj,
šejh mora da udari sa ljubavlju, dok um ne bude potrgan...

Postojanje voljenog ne može da se dokaže fizički, niti je to fantazija
Ovo prisustvo je u najboljem dobilo mnoga imena u različitim kulturama,
ali i dalje prisustvo ostaje bezimena

Možeš da ga zoveš Allah, Brahman, Stvarnost, Istina, ili bilo koja druga riječ
jer to je ono što um najbolje može da pokuša učiniti,
dati ime bezimenom

Šejh je ogledalo, podsjetnik tog prisustva,
razumjevanje ove misterije dolazi kroz šejha
i transformiše sve energije tragača

Rumi kaže,
Ja imam fraze na cijelim stranicama memorisane, ali ništa se ne može reći o ljubavi, moraš čekati
čekati dok ne počneš da živiš ljubav, budi strpljiv, potpuno strpljiv

Putovanju koje počinje sa ljubavi prema Bogu,
trenutak dođe na ovom putovanju
kada konačno sjedinjenje se dogodi,
sve granice bivaju rastvorene ovo 'JA' se uopšte ne razlikuje od toga

Kao što je A-Halladž-Mensur zavapio Ja sam Hakk ' Ja sam To' i tada potpuna praznina
'JA' više ne postoji pa ko će zvati koga, samo ogromna praznina
koja se najbolje opisuje kod Sufija kao HU, taj koji postoji,
HU znači taj koji je bio i bit će

Nema riječi koja sadrži beskrajnost prisustva,
kad jednom svjesnost izraste nakon ovog vulkanskog doživljaja...
kad pitaju šta ti se desilo, sufija kaže, HUUUUUU...

28.03.2016.

PROLJEĆE JE U NAMA...

 Bismillāhi r-raḥmāni r-raḥīm

Esalatu ve selamu ala seyidina ve nebijina Muhammedin ve ala ali ve sahbihi edžme'in.

Svaka hvala i pohvala pripadaju Uzvišenom Allahu dž.š. i neka su nebrojeni salavati i selami na najodabranijem Allahovom dž.š. stvorenju hazreti pejgamberu a.s.v.s na njegovu časnu porodicu, čestitie ashabe, svim šehidima i svim vjernicima do sudnjega dana.

Drago mi je što sam večeras ovde sa vama, zahvaljujem se našm domaćinu šejhu i njegovoj hanumi koji su nas pozvali da dođemo i zaista smo se drage volje odazvali, a da Allah dž.š. nagradi i mog ahbaba hadžiju i njegovu hanumu koji su nas dovezli. On nam je bio šejh u putu, znaš pošto je volan bio kod njega, on je onda i šejh, pa sad kako on bude vozio tako nam je, ako bude vozio  kako treba mi ćemo doći gdje treba, ako ne bude vozio kako treba doćemo dokle dođemo.

Kad treba govoriti, treba se dobro spremiti. Inače ja se za svaku džumu dobro spremam, jer kod mene je džuma 7-10 minuta, i da bi mogao reći hutbu u to vrijeme moram se jako dobro spremiti. A u tekijama je jako teško govoriti jer su tu ljudi od ehla, to su ljudi koji stalno uče, to su ljudi koji slušaju pred šejhovima i svaki šejh ima svoj jedan način podučavanja. Šta god da vam kažem neću vam ništa plaho novo reći, ali eto što se ono kaže radi bereketa, ne mog, nego zato što je šejh rekao da nešto kažem, a moje je da poslušam.

Treba poštovati ajete (znakove), kad god nešto radiš ili pođeš uraditi prati ajete. Allah dž.š. nikada svoga roba ne ostavlja bez ajeta, to je 100% tačno. Kada odlučiš i hoćeš negdje da ideš, i ako vidiš slučajno prolazi neko i kaže svome djetetu, stani. Nemoj ići tamo, bez obzira šta si na nijetio tebi je to Gospodar posalo išaret, samo moraš pratiti. Recimo kako će čovjek pratiti. Evo da odmah kažemo, da bi čovjek mogao pratiti išarete, mora biti puno u zikrullahu, da bi čovjek mogao pratiti išarete mora biti u zikullahu. Jer tada je čovjek u vezi sa Allahom dž.š.. Kad smo mi došli ovde kod šejha, kad smo izlazili on nama daje  pozivnice, za mevlud povodom sultan nevruza. Daje nam naznaku da dolazi proljeće. Vidite sada proljeće, kada doalzi proljeće šta se mora raditi? Mora se obrađivati zemlja. E, ja neću pričati o obrađivanju zemlje, jer nisam ja za to sposoban, a ono gdje ja nisam sposoban ja o tome ne pričam.

Allah dž.š o tom proljeću kaže ovako: „Ve ajetul lehumul erdul mejteh...“, Vama je ajet mrtva zemlja... Pošto ja ne znam zemljoradnju ja ću govoriti o čovjeku, čovjek je braćo mrtva zemlja, to dobro zapamtite. Kur'an je mudžiza do sudnjega dana, ovo što su neki Kur'an minimizirali, što su ga skroz nekako stjesnili, to nije Kur'an. Ibni Kesir, ovo što su ga, neću reći osunetili, sunnet je uredu, kad nešto osunetiš to je uredu. Ovi što su ga unakazili ovo nije ibni Kesir. U ibni Kesiru imaju tako jake sufijske predaje, kad kažem sufijske mislim to su islamske predaje koje se tiču vjerovanje i koje su odbrana na pitanja „Gdje je Allah?“- na primjer. Toliko su to jake teme, a kamoli u nekom drugom tefsiru Ruhul Bejanu, koji se bavi unutrašnjosti itd. Mi smo ta mrtva zemlja. Kada je Allah dž.š. stvorio čovjka, On ga je od zemlje stvorio. Neko je od crnice neko od crvenice, neko je umješano, kako je ko od koje zemlje takav je čovjek. Kulun amenu šakileti – i svako radi prema svome šeklu, ne more drukčije, nemoj ga mijenjati, kad vidiš nešto. Samo ga malo teši, nekoga možeš bradvinom, a nekoga ne može ni bradvin, mola polahko sjekirica, inače će puknuti, nije uredu to. E tako onoga koliko možeš treba ga tako terbijetiti. Pošto dolazi proljeće šta se radi. Tad treba da se polahko obrađuje zemlja. Šta kaže Allah dž.š. dalje u ajetu: „ ah jejna ha.. „ - Mi je  oživljavamo. Kad Allah dž.š. oživljava Zemlju? Oživljava je u proljeće. Kad Allah dž.š. oživljava čovjeka? Kad mu dadne uputu. Kad će čovjek dobiti uputu? Ako misli da će sam dobiti uputu odmah je pogriješio. Eno gledaj levhe na zidu, „Ko nema šejha, šejh mu je šejtan.“. A kako mi oživljavamo njega –čovjeka Allah dž.š. to kaže u Kur'anu, samo što mi kad to prevodimo nako pređemo preko toga. Mejehdilahu fehuvel muhdet – Koga Allah uputi on je upućen, ve me judlil felen  tedžidelehu velijjen mmuršida [Al-Kehf-17 ajet]. – A koga Allah dž.š ostavi u zabludi, koga ostavi da bude ta zemlja, nikad mu neće  dati velije, neće mu dati zaštitnika, neće mu dati muršida koji će ga uputiti na pravi put, nikad! To znači onaj ko nema muršida on ne može oživiti. Zašto? Da bi zemlja oživjela ona mora imati nekoga ko će igrati oko nje, da bi čovjek oživio on mora  imati  osobu koja će igrati oko njega i pripremiti ga, mora ga pripemiti. Kako ide pripremanje? Ne ide to odmah naglo, ide polahko. Prvo čovjek mora da poore zemlju pa nakon toga se pođubri malo itd. Pa se sadi dok ne nikne nešto. Tako šejh radi, po onome kakav je njegov murid, on (šejh) mu daje zikrove. Pa mu kaže šejh, vidi da mu je malo zamrlo srce, treba ga oživiti, i kaže mu sine tvoj vird je npr. samo ujutro 40 puta reci Ya Hajju, Ya Kajjumu, Laillahe illa ente. Ali šejh efendija ja mogu više, nemoj više bolana i nikada ne traži više. Kad budeš tražio više dobićeš po nosu 100%, budi svjestan toga. Ovo da znate 40 puta i to reci Ya Rabbi da mi je izdržati na tome. Kad šejh vidi to, onda ti kaže ako hoćeš da voliš Allaha dž.š. više uči Ajetul Kursija i salavta -  pa da te hazreti Pejgamber voli i ti njega. Šejh te polako priprema, polako oživljava šejh tog svog murida, dok ne dođe da mu murid dadne bejat. Onda mu dadne posebne virdove. Šta je braćo vird? Virde je u doslovnom prevodu pojilište, bukvalan prevod virda znači pojilište. Kuda se čovjek poji, mjesto sa kojeg se čovjek poji. Mjesto ili hrana sčim se čovjek poji. Onda ti šejh daje nešto sa čime će te napojiti. Zašto!? Pa, Ah jejna ha...., pa da bi te oživio. On ti daje, nemoj ti sebi uzimati.

U kitabu, Terbiju Salihini fi gurubi vel mej šajihin, tu sam pročitao nešto i jako sam se prepao. Kaže tamo u kitabu, kad bi svu noć učio i ibadetio, ne znam šta da radiš, svu noć da ibadetiš, a šejh ti je rekao da učiš 10 salavata samo, vrijednije ti je to da proučiš 10 salavata koje ti je šejh rekao, nego da si svu noć u ibadetu. Znate zašto? Ja nisam mogao to odgonetnuti. Nije mi jasno znaš. Razumio sam i ja sam vjerovao da je to tako. Kaže šejhul Ekber k.s. ko dadne sebi te virdove, van šejhovih virdova, možeš ti učiti i ibadetiti i pored toga, da neko ne misli sad, da ništa ne moraš, nisam na to mislio. Nego nama se osladi, pa kaže šejh rekao de malo prouči, 100 puta Lailahe ilallah, 100 puta Allah, i čovjek ono krene da razmišlja joj nešto mi se uči Kur'an. Pa to te šejtan tjera ba, bez obzira što je to Kur'an, samo da ostaviš vird. Kaže šejhul Ekber k.s.: Kad bi vi sebi dali takve virdove, da su teški ko brdo to vam je od nefsa. Kad bi vi sebi uzeli takve obaveze da ih imaš ko brdo, a nisi dobio izuna, to ti je od nefsa, to ti je da se ti pofališ. Zato braćo, ovo ja sa vama ahbabski razgovaram, vi to znate već.

Kako kaže  Pejgamber a.s.v.s.: Dunjaluk je proklet, i prokleto je sve što je na njemu, osim zikrullaha, osim dobrih dijela (činjenja hajrata), alima i mutealima. Gledajte sad, kad smo rekli kad ga šejh oživi, kad murida jednog oživi, šta se dešava sa muridom? Evo par hadisa o zikru ću vam citirati:

Kad se grupa ljudi sastane, na neko mjesto da čine zikr, samo radi Allahovog zadovoljstava, ni radi čeg drugog, melek sa nebesa im poviče, o ljudi vaši grijesi su oprošteni i zamjenjeni su sevapima.

Kad god se sastene skup, vidite ima četvrtak i nedelja, griješi se preko hefte, ali Gospodar ne dozvoljava da njegov rob ode u džehennem. Nećemo mi ako Bog da u džehennem, mi ćemo u džennet, to zapamtite, ja sam toliko ubjeđen u to da bi me trebalo uvjeriti da nećemo u džennet.

Nijedno dijelo nije toliko efikasno u zaštiti od kaburske patnje kao zikr.

Na sudnjem danu, doći će ljudi, lica koja će im biti blještava od nura –svijetlosti, sjediće na minberima, koji su od bisera ili dragulja, zavidiće im poslanici, pa će pitati ko su ti? To su oni koji su dolazili, iz raznih mjesta, iz različitih porodica na halka-i zikr.

Kad ovo kažemo zaviditi, ne misli se zaviditi u negativnom, ovo je u pozitivnom smislu. Ovo je znak koliko trebamo više svoga Gospodara veličati.

Pitali su Poslanika a.s.v.s. šta je nagrada na prisustvovanu halkama zikra, odgovori je nagrada za to je džennet.

U jednoj drugoj verziji stoji: Činite zikir toliko da se u zikru tresete.

Činite tako zikir da munafici (licemjeri) misle da vi folirate.

Vidite ovih hadisa Allahovog poslanika s.a.v.s. o zikru, nisu samo hadisi u Buhariju i Muslimu, nisu braćo. Imama Teberani je bio hafiz hadisa, imam Ahmed ibn Hanbel hafiz hadisa. E braćo, Ah jejna ha..., kad oživimo, mi ga oživljavamo, ve ahredžna minha haben fe men minha yevme kulub, tad se iz tog murida vade plodovi, ne iz šejha, šejh je njega doradio, naštimao ga je šejh, uriktao ga je šejh, spremio ga je ko mladu. Tada Allah dž.š. daje da se vade iz njega  plodovi, sija taj murid plodovima, on sija i ljudi jedu te plodove. Šta ljudi jedu? Jedu uputu od njega, kako? Murid čovjek, čovjek koji je živ sa zikrom, dovoljno je da prođe. Čovjek koji je živ sa zikrom dovoljno je da živi u tom mjestu, da Allah čuva to mjesto. Jedan čovjek, nek znate da je poslanik a.s.v.s. rekao u hadisu: Kad se izgubite negdje u pustinji kad imate problema, recite Ja ridžallah, - o Allahovi robovi, pomozite mi. Ovo se navodi u hadisu hazreti Pejgambera, nisam ja to rekao. Ahmed ibn Hanbel navodi: Allah dž.š. kaže ima svoje robove njih je uvjek 40, preko njih Allah dž.š. šalje kišu i berekte itd., ali oni za sebe ne mogu učiti dovu. Ne može reći ya Rabbi ti uputi moje dijete, a njegove su dove kabul.

Allah mi je svjedok, nije to lijepo govoriti, ali družio sam se sa takvim čovjekom u Siriji to je šejh Lutvi. To je jedan antika. Spomenuću ga radi bereketa, Allah mi je svjedok nije to što sam ga ja upoznao. Meni su rekil da ima džamija zikra gdje se poslje džume uči zikr, kod emevijske džamije. Hvala Allahu da sam se sjetio toga sada. Ja sam je tražio, nisam mogao naći, drugi petak ja opet odem i nađem ja, ovako se sjedilo ko u halki i učili su se gazeli, kao kod nas kaside, ono polahko dok ne krene zikr. Ja sam sjeo ono turski, kad ono neko ide od tamo, i ima ko kod nas  one debele pape, ali na velikom prstu poderane ovako ispao prst. Ja nako on gledam i vidim ide čovjek polako, ja polako dižem glavu da pogledam, vidim daje ljudima da piju vodu. Toči vodu iz one posude gdje je ispisana ajetul kursija i piju ljudi vodu. Kad sam ga pogledao u lice, tog trenutka su meni krenule suze, ve la havle ve la kuvveta, ja spustim glavu smirim se, hajde opet, ma ja ne mogu sebi doći suza suzu goni. On meni daje vode, a mene stid da uzmeme onu vodu, od njega, gdje ću čovjek stariji da me služi. Sad ja moram čitavu Siriju obići da saznam ko je on. Braćo kurra hafiz, na 10 načina Kur'an zna, doktor akaida, za njega kažu da je on jedan od abdala. Kad je došao u jednu džamiju, pa ga pohvalili evo bujrum doktore, nikada više nije u tu džamiju u Siriji htio da ode, zato što su ga zovnuli doktore. U nas hajde šćipi pa nekome od uleme nemoj reći doktore, haj molim te reci nekom da nije doktor, pa nećeš više ni raditi kako treba na poslu. Neka halale i šejhovi, i vekili i svi doktori, ni jedna od tih titula ne može miradž učiniti. Moreš biti šejh, ali ne možeš učiniti miradž. Kad pomisliš da si šejh ne možeš učiniti miradž. Možeš biti za ljude šejh, ali ako ti misliš da si šejh ne možeš učiniti miradž i nećeš nikada učiniti miradž. Nisam ti ja ovo rekao, ovo je rekao Allah dž.š.. A ono što kažu Allah i poslanik ne možemo mi pobiti. Što ja kažem to možete pobijati i neslagati se, jer je Allah dž.š. rekao: Subhanelezi bi esra bi adbihi – Slava onome koji je sa svojim robom, ni pejgamber nije išao ko pejgabmer, da je ovde rečeno: Subhanelezi bi esra bi resulihi, tj. sa svojim resulom, onda ne bi niko bio na miradžu. Sa ovim abdihi, ko kog bude abd, on ide na miradž, ko god misli ja sam šejh, nećeš nikada vidjeti miradža. Bolje ti je da si murid 'al da si rob. Bolje ti je biti adb, nego muftija. Ja sam muftija, ja reis ulema, ja doktor nauka, ja prof. na fakultetu, predajem ja na 4-5 fakulteta, nećeš učiniti nikada miradž. Kad izađeš iz ovoga činiš miradž, postaješ adb. Možemo se slagati il ne slagati, ali je Allah preči od sviju.

Vratiću se na priču o ulasku u džennet i završiti. Hadis koji ste vi svi čuli da će 70 hiljada ući u dženet bi gajri hisab (bez polaganja računa). Čuli ste taj hadis jelde? A jeste li ga ikad čuli do kraja? Kad sam ja taj hadsi čuo uvjek mi je bilo teško, uvjek sam mislo nešto to ovdje fali, ali ne znam šta fali, ali nešto fali. Mislio sam da fali zato što ja kako god sam sračunao, od hazreti Pejgambera i one tri generacije iza njega koje je on spomenu, to je tih 70 hiljada od toga nikada to neće do mene doći. Nema teoreske šanse da dođe do mene, a kamoli ove generacije poslije mene. Ja računam, ali nikako mene nema u tih 70 hiljada. Ya Rabbi ti si milostiv, ali imal mene igdje. Inallahe yu hibu džemal, - Allah je lijep i voli Džemala (ljepotu), ali nema Džemala u 70 hiljada. Nije reko' to nešto kako treba. Tražim ove musnede i nađem musned Ebu  Bekr es Sidik, koji navodi Ahmed ibn Hanbel, kaže hz. Pejgamber a.s.v.s. da mu je Allah dž.š. pokazao ljude čije su srca jedinstvena, a lica su im blještava kao mjesec uštap. Kad je poslanik pogledao njih 70 hiljada će kaže ući u džennet bi gajri hisab. Kad ih je vidio kako su lijepi Poslanik a.s.v.s. je rekao ya Rabbi, deder malo povećaj, malo je ovo 70 hiljada, deder malo povećaj. Kaže ya Resulallah eto ti za svakaog tog jednog još po 70 hiljada. To ti ispaden oko 5 milijardi, ja pomislim evo ga ovo bi moglo biti to čitam dalje kad kaže: ako i više eto ti i više (zijade). Kako god skontamo tu smo mi braćo inšallah. Pa ko će ako nećemo mi, ne možeš biti dva puta u džehenemu, ovo je džehenem, ovo zapatite dobro, ne može musliman proći dva džehennema. Ovo što se mi ubijamo ovo nam je džehennem, malo u kaburu to će biti. Evo za kraj da se malo nasmijemo. Znatel zašto će ljudi i žene u džennet? Žene će ući u džennet zato što su odgovorne. Sve žene rade, od kućnih poslova do odgoja djece. Zamisli ti reci ženi haj dođi na kafu, a bolesno joj dijete, neće otići. Znate zašto će ljudi džennet? Zato što su budale. A Allah budalama ne piše! Zašto, gledaj večeras je zikr, a bolesno ti dijete imal i jedne žene da će doći na zikr, neće, a mi haj ja sam već dogovorio da idem, eto budi ti sa dijetetom. To žene ne bi nikada uradilia. Nama je orilo gorilo, a kod njih ne može. One se puno sikiraju, pa normalan stvar moraju biti bolesnije od nas.

Selam, i halalite.

 

Kahrimani, 11.03.2016. Džemal ef. vaz

 

28.03.2016.

IZGUBLJENOST U DUNJALUKU

Dr. Tahir- ul Qadri, Predavanja u okviru kampa Al-Hidaye 2009, Birmingham UK

 

Niko od nas ne zna koliko dugu ćemo živjeti na ovom svijetu – dunjaluku. Da li iko zna, koliko će godina živjeti? Niko ne zna. A izgubljeni smo u ovom svijetu. Izgubljeni smo u uživanjima na ovom svijetu. Izgubljeni smo u luksuzu ovog svijeta. Izgubljeni smo u iskušenjima ovoga svijeta, i izgubili smo sve i zaboravili smo  odakle smo došli, zašto smo došli ovde i gdje moramo ići i ko je naš Stvoritelj i gdje ćemo odgovarati i kome i kakva će biti naša pozicija kada se naše mrtvo tijelo položi u krevet mezara.

Tada ćemo biti pomješani sa prašinom mezara. Tada neće biti nikoga da nas spasi. Imamo voljene, imamo prijateljstva, imamo privrženosti, imamo društvo, imamo mnogo drugova, imamo požude, a da li smo ikada pomislili, da li imamo i jednog prijatelja, kada vrijeme usamljenosti padne na nas u našem mezaru, da li imamo i jednog prijatelja da bi ušao sa nama u naše mezare? Da nas izbavi od straha usamljenosti. Sav novac koji zaradimo će ostati ovdje. Sve prelijepe kuće koje sagradimo će ostati ovdje. Svi prijatelji koje volimo će ostati ovdje. Sva društva i prijateljstva će ostati ovdje. Svi će otići.

Neko vrijeme će nas ostaviti da budemo u našoj kući, prije naše dženaze. Neki prijatelji i rodbina će nas napustiti nakon dženaze, ali niko neće ući sa nama u naš mezar. To je ono što imama Gazali savjetuje svoje studente, preko velikih imama i evlija svoga vremena, i kaže: Postoji samo jedan prijatelj, ovo prenosi hz. Asam Hatim, koji prenosi svoj ders koji je držao za svoga šejha Belhija r.a.; moja draga braćo i sestre, samo jedan prijatelj koji nikada, nikada neće napustiti naše društvo, i koji nas nikada neće ostaviti nasamo u bilo kojoj situaciji. Postoji takav prijatelj, a njegovo ime je čin pobožnosti, pobožnost, dobra dijela, pobožna dijela, ibadeti, dijela poslušnosti, dijela predanosti Svemoćnome Allahu, pročišćavanje naših života zarad Allaha, pročišćavanje naših misli, naših dijela, ideja, duša i srca i duha, zarad Allaha, i uljepšavanjem naše unutrašnjosti sa svijetlom pobožnih dijela i svijetla ljubavi Svemoćnog Allaha. To su prijatelji koji će ući sa nama u mezar.

Učenje Kur'ana će ući sa nama u mezar, sjećanje na Svemoćnog Allaha- zikr koji činimo će ući sa nama kao naš prijatelj u mezar, dijela velikodušnosti i milostinje, ibadeti, nafile i dijela pokornosti, bogobojaznosti i zuhuda, i muhabeta i jekina i tvekula (oslonac na Boga), sva ova dijela duhovnosti će postati naši prijatelji, vječni prijatelji, nikada nas neće ostaviti same, ući će sa nama u mezar, kada nas polože da budemo sami u mezaru, oni će nas okružiti, i kada dođu meleci da nas pitaju za našu vjeru i za naš život, i za naša dijela, i ako budu imali namejru da nas kazne sva ova dijela pobožnosti će ih zaustaviti i reći će da su nam oni odbrana, jer ovaj ovde je volio nas i mi njega volimo tako da ćemo ga zaštiti od bilo kakve kazne.

Naša djeca će nas napustiti, neće nas čekati, svi: naši roditelji, naši očevi, naše majke, naše sestre, naše supruge, naša djeca, naši prijatelji, naše komšije, svi će reći, kasnimo moramo ići, zašto ga držite ovdje toliko vremena, samo ga nosite, nosite ovu dženazu!

Niko neće reći ovo je moj otac, niko neće reći ovo je moj voljeni sin, niko neće reći ovo je moj suprug, niko neće reći ovo je moja supruga. Titula će se promjeniti. Danas smo poznati kao otac ili kao sin ili kao brat ili kao suprug ili kao supruga, malo poslije što naša duša napusti naše tijelo, titula će se promjeniti, ime će se promjeniti i niko neće reći on je ljudsko biće, niko neće reći hej zašto nosiš moga oca, svi će reći  nosi MEJITA u kabur! Nosi mrtvaca u kabur! Nosi dženazu prema kaburu! Titule se promjene. Veze se promjene. Odnosi se promjene. Moji dragi sinovi i braćo, kakve su to veze kojima mi vjerujemo, u koje mi ulažemo. Ulažemo mi u ta prijateljstva u ta društva u te ljubavi i nastojanja, koja nam neće biti od koristi. Na kraju će nas ostaviti, i mi ćemo otići sami.

Moja posljedanj poruka ovog okupljanja Al-Hidaye je da vas molim da ne ostavite sebe da budete sami u mezaru. Ne ostavljajete sebe da budete sami u svom mezaru! To je mračna soba, strašno mjesto za živiti. Ali ako uzmete svijetlo od vaših pobožnih dijela biće osvjetljena i uljepšana, postaće džennetska bašča. Budite u vezi sa Svemogućim Allahom. Budite u vezi sa ljubvlju Resulullaha s.v.a.s i poštujte ga. Vežite se za pobožna dijela i dijela duhovnosti. To su prijatelji koji će biti u vašem društvu i vi će te ostati u njihovom društvu, ne samo sad ili u vašem mezaru. Ostaće sa vama i oko vas do sudnjega dana i ostaće u fromi svijetla-nura kuda god budete hodali na sudnjem danu.

14.03.2016.

OPASNOST PONOSITOSTI I KAKO JE LIJEČITI

Bismillahir-Rahmanir-Rahim                             

 

Poštovani Prijatelji!

Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu.

 

Molim Uzvišenog Allaha da vas ovaj prilog nađe u najboljem zdravlju i raspoloženju. Ko ga pročita i primijeni, in ša Allah, sigurno će imati čistu i zdravu dušu, a to je garancija dunjalučke i ahiretske sreće i uspjeha. Iskoristimo ovaj magični lijek, koji je besplatan. Košta vas samo nekoliko minuta čitanja. Poslije čitanja ćete biti vrlo zadovoljni i na sebe ponosni. Sigurno ćete osjetiti čežnju za promjenom i duhovnu iluminaciju. Pa, potrudite se, doista se isplati. Želeći vam sve najbolje i srdačno selameći vas i vaše najdraže, ljubazno vas molim da me se sjetite u vašim skrušenim dovama.

 

Iskreno vaš,

 

Abdullah Hodžić

 

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

 

“I Njemu pripada veličanstvenost na nebesima i Zemlji! On je silni i mudri!” (El-Džasije, 37)

 

OPASNOST PONOSITOSTI I KAKO JE LIJEČITI

 

Ponositost, umišljenost ili oholost je negativna osobina ljudskog karaktera i bolest od koje boluje pozamašan broj ljudskog roda, pa i onih koji su zaduženi za uzdizanje i propagiranje Riječi našega Stvoritelja. To je stanje kada čovjek sebe smatra superiornijim i boljim od drugih ljudi. Manifestuje se kroz aroganciju, drskost, uobraženost, osornost, hvalisavost i zavist. Ponositi i oholi ljudi ponižavaju druge i traže da ih se hvali i glorificira. Ne prihvataju savjet drugih, a ljute se kada su u krivu. U govoru ističu svoje JA, vjeruju da sve što rade je ispravno, uvijek se guraju u prve redove, druge ponižavaju i ogovaraju, pate da uspjeh pripišu sebi, žele da budu priznati, vole se družiti sa poznatima, utjecajnima i bogatima, ne boje se Boga, više mare za dunjalukom nego ahiretom, drugima zavide i misle da niko nije bolji od njih.

Ljudi se sa takvima druže dok imaju interesa ili što moraju, a kada odu sa scene kao da nikada nisu ni postojali. Naravno, tada na vidjelo izlazi i hipokrizija onih koji su ih do jučer glorificirali i dodvoravali im se.

O ovoj bolesti i načinu liječenja govori nam jedan od najvećih filozofa koji su postojali na Zemlji, slavni Ebu Hamid el-Gazali, koji je znao da zna, a koji se istinski bojao Boga i bio je svjestan da samo Uzvišenom Allahu pripada ponositost i veličanstvenost. Ovo je izuzetno važna lekcija i pouka ljudima svih zvanja i zanimanja, a posebno nama koji smo zaduženi da prenosimo i živimo Riječ Božiju. Sve to porad ljubavi, mira i sloge među svim ljudima ove male planete Zemlje, koja je kao atom u našoj galaksiji (Mliječni put), a neprimjetna u kosmosu. Pa kad je Zemlja tako mala, šta li je tek čovjek, posebno onaj koji se oholi i ponosi s nečim što njemu ne pripada i za što sam nije zaslužan.

E, taj slavni Gazali, koji je napisao 700 (sedam stotina djela), kaže da je ponositost/oholost osjećanje da je neko superioran nad drugima, da je to bolest koja onemogućava nekoga da prihvati istinu, misli da je bolji od svih ostalih i druge ljude smatra marvom.

Postoje tri stupnja ponositosti. Najniži stupanj se odnosi na poštovanje prema ljudima, drugi se tiče poštovanja prema Božijem Poslaniku, s.a.v.s., a najviši stupanj se tiče poštovanja prema Uzvišenom Bogu.

Ponositost je navela šejtana da kaže: “Ja sam bolji od Adema!” S ovim je šejtan iskazao aroganciju i nepokornost Uzvišenom Allahu, što je prouzrokovalo vječno prokletstvo. Znajte da onaj koji se ponaša arogantno, misli da je perfektan a drugi nisu. Od svakog očekuje da mu dodijeli čistu desetku za sve što misli, govori i radi!

Postoji sedam uzroka ponositosti. Prvi je znanje, kada učena osoba smatra da posjeduje perfektno znanje. (Uzvišeni Allah kaže: “A vama je dato samo malo znanja!” (El-Isra’, 85) “A nad svakim znalcem Znalac je još veći!” (Jusuf, 76)) U poređenju sa sobom druge smatra neukom marvom. Ovakva osoba je vrlo lošeg karaktera. Znanje je kao čista voda koja se spušta s neba. Kada se spušta na neplodno tlo, na njemu ništa ne raste, a na plodnom buja rastinje. Gorkim plodovima povećava gorčinu, a slatkim povećava slast.

Drugi uzrok ponositosti je pobožnost, kada pobožni smatra da je njegova pobožnost bolja od pobožnosti drugih ljudi. Ostali uzroci su porijeklo, rukovođenje, moć, bogatstvo i ljepota.

Postoje dvije vrste liječenja ponositosti: generalno i specifično. Generalno liječenje se sastoji od teoretskog i praktičnog. Teoretsko liječenje podrazumijeva da neko shvata da niko nije dostojan ponositosti i veličanstvenosti do Uzvišeni Allah, kako je rečeno u Kur’anu: “I Njemu pripada veličanstvenost na nebesima i Zemlji.” (El-Džasije, 37) Razmisli o svome svršetku. U kaburu/grobu si. Nestalo je bogatstva i ljepote, a ti si postao lešina i hrana za crve.

Praktično liječenje ponositosti je da djeluješ ponizno u svim prilikama. A da bi se tako postupalo, neophodno je slijediti primjer Poslanika Muhammeda, s.a.v.s. On je imao običaj hraniti životinje i čistiti svoju kuću. Jeo je zajedno sa svojim slugama. Kupovao bi na pijaci. Nije pravio razliku između crnaca i bijelaca. Bio je neograničeno darežljiv, milostiv i osjećajan.

Specifično liječenje ponositosti znači da čovjek treba da se suoči sa sedam spomenutih uzroka ponositosti (znanje, pobožnost, porijeklo, rukovođenje, moć, bogatstvo i ljepota) i liječi ih. Znajte da je samoljublje kada neko negira da je njegov komfor i blagostanje Božiji dar. (Tako je mislio oholi i arogantni Karun, pa je Allah, dž. š., utjerao u zemlju i njega i njegovo bogatstvo) Samoljublje je bolest čiji uzrok je neznanje. Lijek za samoljublje je čisto duhovno znanje.

Pred vama je čvrsto sazdana riznica, sa dobro zamandaljenim vratima. Unutra je veliko blago, ali ste bespomoćni jer nemate ključa. Rizničar vam daje ključ da otvorite riznicu i uzmete blago. Da li ste vi zaslužni što ste otvorili vrata ili onaj koji vam je dao ključ?!!

A kako se Gazalija čuvao ponositosti, svjedoči njegovo krajnje ponizno ponašanje, koje uništava sve klice oholosti. Kada je osjetio koliko ga ljudi cijene, izučavaju i šire njegovo znanje, pobojao se negativnih posljedica za svoje srce pa je potražio utočište u mjestu u kojem ga niko ne poznaje.

Pošto mu je sin jedinac već umro, zbrinuo je suprugu i kćerke i rekao im da ide na hadž. Otišao je i deset godina putovao muslimanskim svijetom. Nikome nije kazivao o sebi, živeći u totalnoj poniznosti. Živio je od kopiranja i prodaje knjiga, a čistio je i Umejevića džamiju u Damasku. Meo je džamiju i tu dobio sobicu u kojoj se osamljivao i ibadetio. Bukvalno, niko nije znao ko je on, iako su njegove knjige koristili za predavanja u džamiji. I on bi prisustvovao predavanjima iz svojih knjiga.

Jednom je došao u medresu i jedan od učitelja je rekao: “Veliki šejh Ebu Hamid el-Gazali je rekao…” Kada je to čuo (Veliki šejh), Gazali je napustio predavanje, bojeći se da to ne bi učinilo njegovo srce ponositim. Nevjerovatna osoba. Pokušajmo naći takvu danas. Allahu ekber!

Deset godina je bio odsutan od svoje porodice, posvećen duhovnom uzdizanju, discipliniranju svoje duše, čisteći džamiju, dvorište i zahode a da niko nije znao ko je on! Subhanallah! A taj Gazali je, rekli smo, napisao 700 djela! Allahu ekber! Zbog takve bogobojaznosti, skromnosti i poniznosti i osjećamo da Gazali i danas živi, iako je preselio prije više od 900 godina! (Umro 1111. god.) 

Jednom, dok je Gazali meo džamiju, sastala se grupa učenjaka. Neko je postavio pitanje na koje nijedan alim nije znao odgovor. Bojeći se da će čovjek ostati bez pravog odgovora, Gazali je otišao do njega, dao mu odgovor, a čovjek se počeo smijati, rekavši: “Niko od ovih alima mi nije znao odgovoriti, a ti očekuješ da tebi vjerujem. Pa, ti si obični čistač!” Neko od učenjaka ga je pozvao i upitao o čemu se radi, a on je rekao da je odgovor na pitanje takav i takav. Svi učenjaci su bili impresionirani Gazalijinim odgovorom, pa je Gazali i od njih odmah otišao. Jednostavno, Gazali nije želio da bilo ko sazna ko je on. Takav je bio njegov stav.

 

Čuveni egipatski šejh/učenjak, Muhammed Mutevelli Ša’ravi, bio je vrlo cijenjen i omiljen među ljudima. Za vrijeme studija na Al-Azharu, Kairo, imao sam priliku napajati svoju dušu i obogaćivati znanje slušajući njegova izvanredna predavanja i čitajući njegove nadahnute članke i tumačenje Kur’ana. Sve što je govorio i pisao bilo je poput suhoga zlata. Jedanput je šejh Ša’ravi išao u posjetu jednom selu, pa je veliki broj stanovnika toga sela izašao da ga dočekaju. Njegov sin, šejh Abdurrahim, priča da su ljudi, od velike radosti zbog njegovog dolaska, podigli na ramena auto u kojem je bio šejh Ša’ravi.

Pri povratku kući, šejh Ša’ravi je rekao: “Zaustavite auto na benzinskoj stanici, želim u toalet.” Sin kazuje: “Otac je bio bolestan i dugo se zadržao, pa sam se zabrinuo i pobojao da mu se nešto dogodilo. Krenuo sam ka toaletu i čuo da iz prostorije u koju je ušao dopire zvuk nalik na ribanje četkom. Pokucao sam na vrata i ušao, kad tamo moj babo skinuo džube/mantil, odložio ahmediju/čalmu, kleknuo i riba patos toaleta! Ma, oče, šta to radiš?!”

Šejh Ša’ravi je na to rekao: “Ništa, ništa, nije tvoja briga, vrati se u auto, kasnije ću ti objasniti!” Potom se očistio, abdestio i izašao. Sin ga je upitao: “Oče, šta ti bi, zašto si ono radio?” Šejh Ša’ravi je dogovorio: “Kada su ljudi, iz ljubavi i poštovanja prema meni, podigli auto u kojem sam bio, pobojao sam se da mi se duša ne uzobijesti, pa sam htio da je vaspitam nekim postupkom koji će me približiti Allahu, dž. š. Zato sam odlučio da očistim prostor koji koriste muslimani i drugi ljudi.” Allahu ekber!

Ovdje je poenta u sputavanju duše da se ne uzoholi, ne postane ponosita, i njezinom čišćenju i vaspitavanju, te težnji da se pomaže drugima. Ovakvi i slični postupci pomažu da se duša ukroti, ne naduva i da se oslobodi oholosti i ponositosti. Pri odgajanju duše neophodno je naviknuti je na poniznost, skrušenost i lijepo ophođenje sa drugima. Takve voli i Uzvišeni Allah i svi čestiti ljudi.

Sve što radimo, treba da bude u ime Allaha, dž. š., a za dobrobit svih ljudi na Zemlji i svih živih bića. Jedino naš Stvoritelj zaslužuje da bude glorificiran a ne Njegova stvorenja. Jer, sve što posjedujemo je blagodat i dar našega Stvoritelja. To su bili alimi/učenjaci i to je bilo zlatno doba znanja i istinske pobožnosti.

Uzvišeni Allahu, ukabuli našu hutbu, liši nas ponositosti a okiti nas skromnošću, popravi naše stanje, povećaj ljubav među ljudima, usadi u ljudska srca želju za mirom, pravednošću i istinom, učvrsti nas na Pravom putu, oprosti nam grijehe i uvedi nas u Džennet sa Tvojim miljenicima i odabranicima.

 

Abdullah Hodžić, imam Bijele džamije u Gračanici, 26.02.2016. god.

 

Tekst preuzet sa stranice radia bir.

Sufizam
<< 03/2016 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031