beats by dre cheap

IZGUBLJENOST U DUNJALUKU

Dr. Tahir- ul Qadri, Predavanja u okviru kampa Al-Hidaye 2009, Birmingham UK

 

Niko od nas ne zna koliko dugu ćemo živjeti na ovom svijetu – dunjaluku. Da li iko zna, koliko će godina živjeti? Niko ne zna. A izgubljeni smo u ovom svijetu. Izgubljeni smo u uživanjima na ovom svijetu. Izgubljeni smo u luksuzu ovog svijeta. Izgubljeni smo u iskušenjima ovoga svijeta, i izgubili smo sve i zaboravili smo  odakle smo došli, zašto smo došli ovde i gdje moramo ići i ko je naš Stvoritelj i gdje ćemo odgovarati i kome i kakva će biti naša pozicija kada se naše mrtvo tijelo položi u krevet mezara.

Tada ćemo biti pomješani sa prašinom mezara. Tada neće biti nikoga da nas spasi. Imamo voljene, imamo prijateljstva, imamo privrženosti, imamo društvo, imamo mnogo drugova, imamo požude, a da li smo ikada pomislili, da li imamo i jednog prijatelja, kada vrijeme usamljenosti padne na nas u našem mezaru, da li imamo i jednog prijatelja da bi ušao sa nama u naše mezare? Da nas izbavi od straha usamljenosti. Sav novac koji zaradimo će ostati ovdje. Sve prelijepe kuće koje sagradimo će ostati ovdje. Svi prijatelji koje volimo će ostati ovdje. Sva društva i prijateljstva će ostati ovdje. Svi će otići.

Neko vrijeme će nas ostaviti da budemo u našoj kući, prije naše dženaze. Neki prijatelji i rodbina će nas napustiti nakon dženaze, ali niko neće ući sa nama u naš mezar. To je ono što imama Gazali savjetuje svoje studente, preko velikih imama i evlija svoga vremena, i kaže: Postoji samo jedan prijatelj, ovo prenosi hz. Asam Hatim, koji prenosi svoj ders koji je držao za svoga šejha Belhija r.a.; moja draga braćo i sestre, samo jedan prijatelj koji nikada, nikada neće napustiti naše društvo, i koji nas nikada neće ostaviti nasamo u bilo kojoj situaciji. Postoji takav prijatelj, a njegovo ime je čin pobožnosti, pobožnost, dobra dijela, pobožna dijela, ibadeti, dijela poslušnosti, dijela predanosti Svemoćnome Allahu, pročišćavanje naših života zarad Allaha, pročišćavanje naših misli, naših dijela, ideja, duša i srca i duha, zarad Allaha, i uljepšavanjem naše unutrašnjosti sa svijetlom pobožnih dijela i svijetla ljubavi Svemoćnog Allaha. To su prijatelji koji će ući sa nama u mezar.

Učenje Kur'ana će ući sa nama u mezar, sjećanje na Svemoćnog Allaha- zikr koji činimo će ući sa nama kao naš prijatelj u mezar, dijela velikodušnosti i milostinje, ibadeti, nafile i dijela pokornosti, bogobojaznosti i zuhuda, i muhabeta i jekina i tvekula (oslonac na Boga), sva ova dijela duhovnosti će postati naši prijatelji, vječni prijatelji, nikada nas neće ostaviti same, ući će sa nama u mezar, kada nas polože da budemo sami u mezaru, oni će nas okružiti, i kada dođu meleci da nas pitaju za našu vjeru i za naš život, i za naša dijela, i ako budu imali namejru da nas kazne sva ova dijela pobožnosti će ih zaustaviti i reći će da su nam oni odbrana, jer ovaj ovde je volio nas i mi njega volimo tako da ćemo ga zaštiti od bilo kakve kazne.

Naša djeca će nas napustiti, neće nas čekati, svi: naši roditelji, naši očevi, naše majke, naše sestre, naše supruge, naša djeca, naši prijatelji, naše komšije, svi će reći, kasnimo moramo ići, zašto ga držite ovdje toliko vremena, samo ga nosite, nosite ovu dženazu!

Niko neće reći ovo je moj otac, niko neće reći ovo je moj voljeni sin, niko neće reći ovo je moj suprug, niko neće reći ovo je moja supruga. Titula će se promjeniti. Danas smo poznati kao otac ili kao sin ili kao brat ili kao suprug ili kao supruga, malo poslije što naša duša napusti naše tijelo, titula će se promjeniti, ime će se promjeniti i niko neće reći on je ljudsko biće, niko neće reći hej zašto nosiš moga oca, svi će reći  nosi MEJITA u kabur! Nosi mrtvaca u kabur! Nosi dženazu prema kaburu! Titule se promjene. Veze se promjene. Odnosi se promjene. Moji dragi sinovi i braćo, kakve su to veze kojima mi vjerujemo, u koje mi ulažemo. Ulažemo mi u ta prijateljstva u ta društva u te ljubavi i nastojanja, koja nam neće biti od koristi. Na kraju će nas ostaviti, i mi ćemo otići sami.

Moja posljedanj poruka ovog okupljanja Al-Hidaye je da vas molim da ne ostavite sebe da budete sami u mezaru. Ne ostavljajete sebe da budete sami u svom mezaru! To je mračna soba, strašno mjesto za živiti. Ali ako uzmete svijetlo od vaših pobožnih dijela biće osvjetljena i uljepšana, postaće džennetska bašča. Budite u vezi sa Svemogućim Allahom. Budite u vezi sa ljubvlju Resulullaha s.v.a.s i poštujte ga. Vežite se za pobožna dijela i dijela duhovnosti. To su prijatelji koji će biti u vašem društvu i vi će te ostati u njihovom društvu, ne samo sad ili u vašem mezaru. Ostaće sa vama i oko vas do sudnjega dana i ostaće u fromi svijetla-nura kuda god budete hodali na sudnjem danu.

Sufizam
http://sufizam.blogger.ba
28/03/2016 11:17